Foto: Istinomer, Zoran Drekalović

Vidimo se pre čitulje

Novinarka Olja Bećković kaže kako se poslednjih godina sa mnogim poznanicima sreće samo po sahranama. „Tiho se pozdravljamo obećavajući svaki put nekom drugom jedno isto: ’Hajde da se više ne viđamo samo na sahranama’ –  kao da više ništa ne može tako da nas spoji kao strašne vesti da smo još nekog izgubili“.

„Kada sam prošlog četvrtka krenula na tribinu za podršku karikaturistima Coraxu i Dušku Petričiću i listu ’Danas’ u prostorijama opštine Stari Grad, bila sam uverena da ću ući u polupraznu salu u kojoj će sedeti onih istih 14 koje na takvim mestima inače viđamo. I sala i hodnik su bili prepuni ljudi koje ne znam ili koje znam, ali sam ih poslednji put srela pre 4, 14 godina, ili kao Sanju I., pre 37 godina (u klupi 14. beogradske gimnazije)! Moje uzbuđenje pred tom slikom je bilo toliko da je moglo da se desi da to zapamtim kao predivan događaj i da zaboravim odvratan povod za naše okupljanje. A povod je bila odluka do danas anonimnog junaka da natera direktorku biblioteke u Lazarevcu da nakon jednog dana skine izložbu karikatura i da tu bezumnu ideju predstavi kao svoju. (…) Ništa se ne dešava samo nekom drugom i u nekom drugom gradu. Borku verovatno nije moglo da se desi da mu zabrane da crta ili glumi, ali je Sergeju, Dušku ili Coraxu mogla da se desi šipka o glavu. Za tu vrstu obračuna sa bilo čijom glavom javne i nejavne ličnosti koja bi htela slobodno da misli nije rezervisan Kruševac i petak nego je to moguće svakog minuta na svakom pedlju današnje Srbije. Slaba je uteha argument vlasti: ’Osudili smo ih, uhapsili smo ih, šta još hoćete?’. Naročito ako obratimo pažnju na to da predsednik Srbije u istoj rečenici u kojoj hvali brzinu hapšenja napadača na Borka postavlja kontra pitanje: ’A da pitam ja vas – ko je ubio Ranka Panića? Zašto niste našli ubice!?’. Kako se povezivanje ova dva slučaja može drugačije razumeti osim kao priznanje da Borko govori istinu kad kaže da je napad na njega bio pokušaj ubistva? Plašim se dok ovo ispisujem. Hajde da se ne viđamo samo po sahranama.“

(Blic, 28. 11. 2018. godine)