Teofil Pančić / Foto: Istinomer

“Kolege po jajarstvu i kokošarstvu”

Novinar i kolumnista Teofil Pančić osvrnuo se na bekstvo bivšeg makedonskog premijera Nikole Gruevskog u Mađarsku, koji je zbog protivzakonite kupovine luksuznog blindiranog mercedesa pravosnažno osuđen na dve godine zatvora. Postavljajujući pitanje čemu nas uči “bizaran/mizeran kraj jedne gromopucatelne balkanske političke karijere”, Pančić, između ostalog, piše i kakve veze bekstvo Gruevskog ima s “nama”.

“A to što se mali đilkoš, mada preventivno lišen paoša, dočepao bratske Mađarske (nagradno pitanje: koja se zemlja nalazi nekako baš tačno između Makedonije i Mađarske, i ko u njoj vlada? I ima li slučajno neke veze što su Vučić i Gruevski najbliži politički pobratimi?) možda je šlampavi propust makedonskih Organa, a moža je i nečiji politički kalkil, ne baš nerazuman: zašto od bata Grue praviti martira, pa makar i kokošarskog žanra, kad ga se već može lepo dati u izvoz? Pa neka Orban Viktor zakiti rever njime, lepo će mu stajati. Dobro, reći će neko, ali nisu li to naposletku ipak makedonska posla, tj. kakve to veze ima s “nama”? O, naivnosti! Skoro su identični i ideološki obrasci i praktični mehanizmi po kojima je nekadašnja makedonska vlast zasela za kormilo države koju će potom sistematski brukati i unazađivati, i oni po kojima je aktuelan srpski režim osedlao Srbiju, pa ne pušta dizgine. A pri tome su i jedni i drugi svih ovih godina imali uzor i inspiraciju u Viktor-bačiju, peštanskom hazjajinu, dokazanom maestru kombinovanja mračnjaštva i kleptokratije, te glavnom dileru političkih toksina za regione srednje i južne Evrope. Sećam se, kada je Gruevski bio na vrhuncu, ovi su naši tek hvatali pravi zalet; kada je ovaj posrtao, oni su mu pružali podršku na i preko ruba dozvoljenog u susedskim odnosima; kada je napokon pao, niko izvan Makedonije nije bio ljući i ucveljeniji od njih. Ali, nije to bilo mnogo više od projekcije: naričući nad njim, bajanjem su razgonili mogućnost da jednog lepog dana prođu kao on. Nema tu ničeg neobičnog, jer oni najbolje znaju da su kolege po jajarstvu i kokošarstvu pompezno zaodenutom u “državotvorne” maskirne odore. Doduše, logika i iskustvo nam govore da to što dvojica čine isto još ne mora da znači da će i iste konsekvence istrpeti. Ne mora, ali može, štaviše: trebalo bi. I zato, valja na vreme dati koristan savet onima kojih se to tiče: gospodo, obratite posebnu pažnju na Horgoš, Kelebiju, Đalu i Bački Breg.”

(Vreme, 15. 11. 2018. godine)