Foto: Istinomer, Zoran Drekalović

Izigravanje dekora na konferenciji za dogovorene novinare i naručena pitanja

Novinarka Olja Bećković upitala je da li je “stvarno moguće da se ‘javno mnjenje’ nikad pre nije osetilo tako uvređeno uređivanjem javnog servisa kao posle izveštaja o dečjem kampu na Zlatiboru”, podsećajući da je RTS u svim informativnim emisijama prenosila “navodno pismo gradonačelnika Kosova” u kome “doslovno piše”: „Ako do rešenja ne dođe zbog štetočinskog delovanja gorepomenutih (Jeremić, Đilas, Rada Trajković, Sava Janjić), mi ćemo biti prinuđeni da ih potražimo u njihovim kućama i vilama i da ih upitamo zašto su to uradili srpskom narodu”.

“Ko je opasniji: dečak koji se obučava ili gradonačelnik koji je uveliko obučen i preti preko državne televizije!? U prilogu RTS-a koji je navodno uznemirio javnost organizator kampa tvrdi da su se deca obučavala na plastičnim pištoljima. Možda nije govorio istinu, ali je pitan! I gledaoci su imali priliku da procene da li mu veruju. Nisam primetila da je ijedan gradonačelnik upitan da li ima dozvolu za nošenje i upotrebu oružja. A mogla bih da se kladim da ima svaki. I da bi svaki gledalac znao da ima, čak i kad bi rekao da nema. Po govoru tela, mislim da se tako kaže. Verovatno sam propustila prilog u kome su pitani ko je autor teksta, kad planiraju da dođu… Da li je moguće da sam prespavala deo vesti u kojoj je druga strana pitana kako je to razumela… Ko je prošle nedelje rekao da kamp o kome je javni servis izvestio veći greh na profesionalnu dušu uredništva nego sve drugo o čemu nisu izvestili?! Od Šešeljeve poternice i objave imena novinara hrvatskog porekla nije se desila javnija i jezivija pretnja neistomišljenicima od ove koju su izrekli ‘gradonačelnici’. Deca u kampu ne znaju da je tada bilo moguće da se novinari udruže da bojkotuju i da ne prenose Šešeljeve izjave dok se ne izvini. Misle da je Milošević bio diktator. Ali Šešeljev generalni sekretar i Miloševićev ministar informisanja zna da je to najveći uspeh koji je postigao, a jedini koji nikada ne pominje – ukinuo je solidarnost novinara sa profesijom. Nikada u istoriji nije bilo toliko konferencija za novinare a da se ne vide i ne čuju novinari. Uvek je bilo naručenih pitanja, ali nikada nije bilo toliko glupih i naručenih. Nikada se nije desilo, što samo znači da će se desiti – da jednog dana kakav je bio juče, kad svim novinarima biva jasno da izigravaju budale i dekor na konferenciji za dogovorene novinare i naručena pitanja – jedan po jedan izađu napolje s tradicionalnim pozdravom: Aj zdravo, srećan rad! Makar taj snimak bio cenzurisan, znaćemo da se desilo. Na primer po tome što u svečarskoj emisiji o 60 godina RTS-a pesmu ‘Ne lomite mi bagrenje’ neće pevati Boris Režak nego Đorđe Balašević.”

(Blic, 22. 8. 2018. godine)