Foto: Istinomer, Zoran Drekalović

Kako je najneharizmatičnije biće u kosmosu postalo nosilac harizmatske vlasti?

Novinar Teofil Pančić kaže da ako “kao naivnu odbacimo premisu da je ‘pad režima’ bio projektovani cilj ovog ciklusa građanskih i opozicionih demonstracija, onda se na njihov učinak i domet može gledati mnogo trezvenije i, bogme, mnogo svetlije”.

“Uz svu neartikulisanost, protivrečnost, elemente nekreativnog haosa, uz svu problematičnost premisa nekih važnih aktera (Dveri etc.), uz svu jalovost stranačko-opozicionog i građansko-aktivističko-endžioovskog mejnstrima i uz sav vrišteće neosvešćeni snobizam pretežno nadrilevih alternativaca koji bi kao da ga gurnu u stranu, skoro polugodišnji građanski štrapac po našim ulicama pokazao je da srpsko društvo nije sasvim zamrlo, da je bazično osećanje za razlikovanje dobra i zla te istine, laži i bulšita ipak preživelo bar kod onih najkreativnijih slojeva u društvu, da postoji svest o tome koliko smo duboko propali i koliko odmah moramo početi rukama i nogama da se čupamo iz ovog živog peska ako mislimo da se iz njega ikada izvučemo; sve to, i štošta još, znači da nije u potpunosti uspela namera da se anestezirano i atomizovano društvo dubinski depolitizuje, a to zapravo jeste srž relativno lukavog, mada opet ne i previše suptilnog ‘režimskog’ programa. ‘Režim’ je, dakako, jedan čovek s lako zamenjivom okolinom, a osobenost je ove vrste lične vladavine u XXI veku, u epohi nakon sloma ideologija, da ‘političko’ zapravo prestane da bude važno, da se računa isključivo na postmodernu, marketinški ušminkanu varijantu onoga što se nekada zvalo lična harizma, a da je Harizmarh ovlašćen da s tim svojim kapitalom čini ama baš šta god mu padne na pamet, jer je depolitizovanom društvu svejedno kuda ga ovaj vodi, sve dok ga vodi. Mada ga zapravo ne vodi nikuda, iz staromodnih, domanovićevskih razloga. Što nas odvodi na početno pitanje svih pitanja današnje Srbije: kako je najneharizmatičnije biće u kosmosu postalo nosiocem harizmatske vlasti? Odgovor je znala još Maksimović Desanka: Srbija je velika tajna.”

(Vreme, 16. 5. 2019. godine)