Foto: Istinomer, Zoran Drekalović

Ako protesti propadnu ovi bednici će ostati na vlasti decenijama

Glumac Nikola Kojo je na protestu “Jedan u pet miliona” u Smederevu čestitao ženama 8. mart, poručujući im: “Nemoguće je bez vas, jer mi vas volimo i zato što vas toliko volimo zato vas ne damo”.  

“Ne damo vas ovoj gamadi na vlasti koja kad reklamira ovu zemlju poziva na dobar provod sa lepim devojkama i ženama. Poznati političar iz ove mafije koja sebe naziva legitimnom vlašću tako poziva investitore u našu zemlju. I nije on jedini, već mnogi od njih. Njihova stručnost i njihova politička veština, s obzirom da 2.500 kupljenih diploma na javnim funkcijama i nema veći domet od makroa i kriminalca. Ali, strašnije je što se ta njihova obećanja i ostvaruju. Oni dovode belosvetske prevarante, svoj odraz u ogledalu, daju im subvencije, uzimaju svoj procenat, onda ovi daju radna mesta sa platom dostojnom kolonizovanog roba, a zatim napuštaju volšebno ovu zemlju gaseći lažne biznise, želeći i žaleći jedino lepotu naših ćerki, sestara, prijateljica. Koriste bedu i glad u kojoj nas ova gamad drži 30 godina. Gospodo muškarci, očevi, braćo, hoćemo li to da dozvolimo? Hoćemo li da dozvolimo da nam neškolovani bednici podvode majke, sestre i ćerke? Hoćemo li da dozvolimo da se hvale da vole žene koje lako kleknu? Znam, svi ćete reći nećemo. I ja ću vam reći da nećemo i – nećemo. Osim, u jednom slučaju. U slučaju da ovi protesti propadnu. U slučaju da se ova vatra ugasi, računajte da nećemo spasiti ni još uvek nerođene ćerke. Ovi će bednici ostati na vlasti decenijama. I oni i njihovo političko-mafijaško nasleđe. Dobro otvorite oči! Postoje i oni, nadam se nesvesni, koji su kao na našoj strani, a koji krišom posipaju peskom i koficama vode ovaj veličanstveni protest, pokušavajući da se dočepaju fotelje u kojima će njihova pozadina biti sigurna. Zaboravljajući da i oni imaju vas, odnosno žene, sestre, ćerke.  Ja ih zovem cenzusolovci. Gospodo cenzusolovci, vama se obraćam! Ukoliko uspete u svojoj bednoj želji da ugasite ovaj protest, ovu poslednju nadu zemlje Srbije, ovo višemesečno trošenje đonova neće moći da pređe u marš i završi ono što je skoro gotovo. Ukoliko vam taj zločin uspe, nemojte se iznenaditi ako se slučajno i vi udavite u blatu nastalom od vašeg peska i vode kojima ste gasili poslednju odbranu razuma, slobode i života u ovoj zemlji. Potrudite se da ne doživite i ne čujete od nas ‘Spasiba za družbu, sojuz za Srbiju’. Tada ćemo i mi pustiti vodu, oprati vaše ostatke i zapaliti novu vatru koja će goreti dok nam ne bude toplo oko srca. A i tada je više nećemo ugasiti nego ćemo držati njenu iskru i biti čuvari vatre, koja će biti spremna da se razgori u slučaju da neko ponovo pokuša ovakvu okupaciju. A ti Aleksandre, sutra dolazeći, nemoj da se osetiš zapostavljeno. Kako može nešto da prođe bez tebe, mislim, bar još koji dan. Ti si sačuvan za kraj. Ti si višnja na šlagu ove večeri. Jer ako si mislio da će ti sav ovaj narod, eeeee. Što bi se reklo akademskim književnim jezikom: ‘Zajeb’o si se Aleksandre’.“

(Protest u Smederevu, 8. 3. 2019. godine)