Foto: Istinomer, Zoran Drekalović

Ovo nije politička partija već banda koja pljačka bez maske i ispira nam mozak

Glumac Nikola Kojo je na pitanje ko danas ima kredibilitet da govori na protestima odgovorio da je to “svako ko nije sarađivao sa okupatorom”.

“Tako zovem ovu sadašnju vlast. Ovo nije politička borba već samoodbrana. Ko god nije kolaborirao sa njima, ko se nije ovajdio na neki način, kao i sa prethodnim vlastima, ima pravo da se obrati i da bude tu. Naravno da neki imaju pravo i da se rehabilituju, oni koji nisu previše zagazili rukom u med. (…) Ovo je zadnja, zadnja šansa. Ne sme se odustati od borbe za civilizovanje društva, ali i protiv otimačine koja nam se događa, ne samo sa ovom vlašću nego i sa prethodnom. Mi u ovoj zemlji više nemamo izbora. Jedino možemo, ukoliko ovi protesti ne uspeju, ukoliko se nešto ne daj Bože desi da se oni zaustave, razvodne ili anesteziraju, mi možemo samo u kolonu sa Sirijcima i Avganistancima i svi napolje odavde. Bukvalno ne postoji više šansa za opstanak, a opstanak može da se desi samo promenom kompletnog sistema. Više se ne radi o Aleksandru Vučiću, već o bilo kome ko želi da se ponaša na ovaj način, ko želi da bude autokrata. Uopšte, radi se o sistemu idolopoklonstva u majndsetu ove nacije. (…) Ovo je zadnji momenat da se spasu naše glave. Lično sam siguran da ukoliko se, ne daj Bože, desi strašni scenario da protesti ne uspeju, ja napuštam ovu zemlju sa svojom porodicom, bilo gde, bilo kako, u bilo kojim uslovima. Mnogo je časnije biti građanin drugog reda u nekoj stranoj zemlji, nego građanin trećeg reda u sopstvenoj. (…) Teško mi je da komentarišem izjavu Mikija Manojlovića (da protesti ništa neće promeniti i da opozicija nema plan), jer on je veliki, veliki glumac. Ali, moraću. Da je stao na stranu neke normalne partije, da su to sukobi mišljenja u nekim finesama, ja bih ga potpuno razumeo. Ali da jedan Miki Manojlović ne vidi da ovo nije politička partija već jedna banda koja ide bez maske i pljačka, ispira nam mozak… Ne postoje čak ni lukrativni razlozi koje bih razumeo kod njega da jedan takav intelektualac i glumac uradi to što je uradio – dao podršku ovim ljudima. I za Lazara Ristovskog važi ista priča.“

(N1, 4. 2. 2019. godine)