Foto: Istinomer, Zoran Drekalović

Predsedniče, kako to vaš brat “uđe u kuću kod svakog domaćina”?

Novinarka Olja Bećković pita se “kakve izbore pominje Predsednik Srbije u istoj rečenici gde priznaje da njegov brat uveliko upada u kuće i regrutuje birače”?

“Nemoj da se praviš pametna. Ta izreka je izum onih koji se prave da su glupi. Ja sam sigurno pametna. A ti sigurno nisi glup. Samo izigravaš budalu pretvarajući se da ne razumeš šta ima strašno u predsedničkoj izjavi: ‘Moj brat ima svoj posao, a, naravno, on je član SNS-a… Znate zašto im moj brat smeta. Hoćete ja da vam kažem. Što uđe u kuću kod svakog domaćina i kaže: Moj brat je Aleksandar, hoću da vas zamolim da mi kažete da li poštujete to što on radi i možete li da pomognete u budućnosti. Pa, kako da pomognemo – pa, da podržite njegovu politiku, da glasate za SNS. I on sedne sa domaćinom, popije sok, popije čašicu rakije, veoma je uporan, vredan, vredniji i marljiviji od mene i to je ono što njima smeta.” (Stenogramski zapis poslednja dva minuta intervjua predsednika Aleksandra Vučića na TV ‘Prva’ – 15. 12. 2018.) Nije mi poznato da je ovakva ispovest zabeležena ni u jednim memoarima i jednog predsednika kolhoza, mesne zajednice, kućnog saveta… Čekajte, čoveče – Predsedniče – šta ste nam rekli? Vaš brat, kažete: ‘Uđe u kuću kod svakog domaćina!?’ Kako? Milom? Silom? Ključem? Kalauzom? Po Vašem svedočenju, pošto uđe u kuću (kod svakog domaćina), on se naknadno i predstavi: ‘Moj brat je Aleksandar!’. Koliko sam shvatila iz Vašeg uzbudljivog dokumentarnog iskaza, brat iskusno ne ostavlja prostor za eventualno pitanje i jednog domaćina: ‘Koji Aleksandar?’. On je taj koji postavlja pitanja svakom domaćinu kome upada u kuću istina – ljubazno: ‘Hoću da vas zamolim da mi kažete da li poštujete to što on (Aleksandar) radi i možete li da pomognete u budućnosti? Pošto domaćin upita: ‘Pa, kako da pomognemo?’, stiže neočekivano humani bratovljev odgovor: ‘Pa, da podržite njegovu politiku, da glasate za SNS.’ Onda se taj sporazum proslavi tako što brat ‘sedne sa domaćinom, popije sok, popije čašicu rakije’. Gde će ti sok, gde će ti rakija, gde će ti duša, Domaćine? Kakav si ti domaćin, brate mili, ako ti u kuću ulazi ko hoće, kad hoće? Kako si znao kog Aleksandra je to brat? Da li bi se jednako prilepio uza zid sopstvene kuće i da je bio brat Martinovića, Vulina, Antića? Ili si se uplašio da je nekom od onih čuvenih ‘Saleta’ pravo ime Aleksandar? Šta još treba da znamo o stepenu kršenja ljudskih prava u nekoj zemlji osim da je šifra za neopozivo otključavanje vrata: ‘Aleksandrov brat!’ Nismo to saznali iz ‘izvora poznatih redakciji’, nego iz prve ruke – od Aleksandra, lično. Nije jednom Aleksandar Vučić zapomagao: ‘Zamislite da su meni našli to i to’… Pa, zamislite da je neki BIRN, CINS, KRIK, Raskrikavanje, Istinomer… došao do svedočenja jednog od ‘svakog domaćina’ u čiju kuću je ušao marljiviji i uporniji brat, s prostim zahtevom da svaki domaćin glasa za Srpsku naprednu stranku. Koliko bi im Vučić(ević) pronašao skrivenih pirsinga kao dokaz da su plaćenici stranih agentura?”

(Blic, 19. 12. 2018. godine)