Foto: FoNet/Medija centar

Još jedan “rijaliti šou” Vučića – dokazanog majstora dramatizacije ispraznosti

Novinar Teofil Pančić je, osvrćući se na posetu predsednika Vučića Kosovu, istakao da se “tresao Balkan”, a “rodilo se – ništa”.

“Ili, još jedan ‘rijaliti šou’ predsednika Srbije, dokazanog majstora dramatizacije ispraznosti. Što je opet, kad se podvuče crta, vrlo blisko ničemu. Ali, ičemu koje trešti i zveči, o kojem se priča povišenim tonom, koje je udarna vest mada se, kada ga raspakuješ, sastoji jedino od ‘sadržaja šupljine’. (…) Nakon tolikih briselskih i ostalih divana udvoje, utroje i u raznim drugim kombinacijama, Vučić kaže da je rešenje možda deset ili dvadeset godina daleko, što ili znači da kosovski poblem ipak ‘ostavlja u nasleđe sledećim generacijama’, ili možda da ima nameru da sve te godine sačeka na vlasti, pa da završi posao do kraja… Ovo prvo zvuči kao nešto gore od političkog neuspeha – kao politički kukavičluk i ziheraštvo, dakle, sve ono za šta se kleo da mu je strano; ovo drugo kao sumorna projekcija budućnosti u vidu zaustavljenosti u vremenu, u limbu laganog propadanja, pod vlašću jedne ne samo tradicionalno korumpirane nego i zastrašujuće nekompetentne političke elite, bez sumnje najnekvalitetnije u modernoj istoriji Srbije. Nakon još deset ili dvadeset godina ove i ovakve uprave, Srbija bi, a ne Kosovo, bila najcrnja od crnih rupa balkanskog potkontinenta. Kako god bilo, sada nam predstoji agresivna medijska ‘heroizacija’ Vučićeve besplodne turneje, a u međuvremenu će se videti šta će se dalje, i kako, i kuda. Sad bar znamo da im se nikada ne žuri: deset godina, ili dvadeset, šta ima veze, njima je dobro i ovako, tako da imaju sve vreme sveta. Pogotovo što ostaci ostataka opozicije u Srbiji uopšte ne deluju kao neko ko je kadar da im to političko vreme skrati na neki mnogo razumniji rok. A koji bi rok bio razuman? Istinu govoreći, taj je rok već odavno prošao.”

(Slobodna Evropa, 10. 9. 2018. godine)