Foto: FoNet, Nenad Ðorđević

Vučićeve izjave o prosečnim platama postale vrsta folklora

Glavni urednik NIN-a Milan Ćulibrk pita se kako bi se, “da je Vlada prihvatila inicijativu ministra Nenada Popovića i usvojila zakon o lažnim vestima, tretirala izjava predsednika Aleksandra Vučića da smo po prosečnim neto platama ‘Bugarsku pretekli, BiH takođe, Albanija i Makedonija su iza nas i gledaćemo da stignemo i druge, a sledeći na redu su Rumunija i Mađarska”.

“U prvi mah pomislio sam da je Vučić napravio lapsus, da je slučajno pogrešio, da mu je neko servirao pogrešne podatke. Sve dok dva dana kasnije nije ponovio da smo pretekli Bugare i da se ‘približavamo Crnoj Gori’. Kako neko ko čita 600 strana dnevno ne može da proveri par podataka? Ili ga je baš briga, jer mu mnogi ionako veruju šta god da kaže. Zato su slične tvrdnje već postale vrsta folklora, deo čudnog, neshvatljivog rituala, kao kada sportista pre svake utakmice obuva pocepanu levu čarapu. (…) Da zlo bude veće, ni Vučićeva nova računica o „470, što je blizu 500 evra“ ne pije vodu. On i njegovi savetnici očito računaju da će uz rast od 10 odsto (426 plus 42,6 evra) plata porasti na 470 evra. Malo morgen. Jesu li i 1. januara 2018. plate u delu javnog sektora povećane za 10 odsto? Jesu. E, uprkos tome, prosek je u prvih pet meseci ove godine realno za samo 4,3 odsto veći nego lane u istom periodu. Šta to govori? Da pred kraj godine, čak i ako država odreši kesu i poveća plate u javnom sektoru za još 10 odsto, prosek teško može premašiti 450 evra. Osim u decembru, kada se zbog praznika isplaćuje i deo januarske plate. Bilo bi dobro da neko, ako sme, predsedniku skrene pažnju da nije ni dobro da svoj naum sprovede u delo. I pre nove povišice prosek je u javnom sektoru 476, a u privatnom 401 evro. Za četiri meseca ta razlika bi sa 75 mogla da poraste na više od 100 evra. Na štetu onih koji stvaraju novu vrednost i pune budžet. Misli li iko o mogućim posledicama? Stranačka armija sa sumnjivim diplomama, zaposlena u javnom sektoru, biće sigurno zadovoljna. A ko zna, možda je to i najvažnije.”

(NIN, 9. 8. 2018. godine)