Dejan Ilić / Foto: FoNet/Medija centar Beograd

Postoji li opozicija u Srbiji?

Analizirajući izjavu patrijarha Srpske pravoslavne crkve Irineja, pisac i urednik u izdavačkoj kući “Fabrika knjiga” Dejan Ilić piše na Peščaniku da je patrijarh “takav kakav je – mnogo neupoznat, dakle – spreman da položaj Srba u Crnoj Gori uporedi sa položajem Srba u ‘doba Endehazije’. Pa će požuriti da doda: ‘Nažalost, u Hrvatskoj ni danas nije bolji položaj Srba’. Pa nazad u Crnu Goru: ‘Možda to neprijateljstvo u Crnoj Gori nije kao ono koje je bilo kod ustaša, ali mržnja u narodu, nažalost, postoji’”. 

“Za razliku od Irineja, opozicionar Vuk Jeremić ne živi u prošlosti i ne koristi kao merila pogrome iz 2. svetskog rata. Kao moderan političar s međunarodnom karijerom on se služi drugim kriterijima. I kaže: ‘S izuzetkom teritorije KiM, Srbi u Crnoj Gori su danas najugroženiji narod na evropskom kontinentu!’ Jeremić se dakle poziva na konvencijama zagarantovana individualna i kolektivna prava i zaključuje da su ona u celoj Evropi najviše zakinuta Srbima u Crnoj Gori. Ali podiže i ogradu: naime, ne može precizno da utvrdi da li sa Srbima na Kosovu stvari ipak stoje nešto gore nego sa Srbima u Crnoj Gori. Kao Irineja, Jeremića takođe muče dileme – u kojoj su susednoj zemlji Srbi najveći mučenici (u Evropi)?

Kosovo, Crna Gora, Hrvatska, ali i Makedonija, te Bosna i Hercegovina – svuda su Srbi obespravljeni i treba ih zaštititi. Pažljivu kontrolu crkve, te podjednako domaćih vlasti i opozicije, jedino su prošle Bugarska, Rumunija i Mađarska. U više od 60 odsto okolnog sveta Srbi trpe nepravdu veću nego bilo koji drugi narod u Evropi – ako je suditi prema crkvenim i svetovnim, pozicionim i opozicionim izjavama ovdašnjih čelnika. Poučeni, pak, iskustvom, možemo na stvari gledati i drugačije. Srbija i posle epohalnih poraza s kraja 20. veka ne odustaje od teritorijalnih pretenzija prema susednim zemljama. A Srbe u tim zemljama koristi kao opravdanje za svoju agresivnu politiku.

Tako Srbi u susednim zemljama postaju taoci politike u Srbiji. Njima se ovdašnji režim – bez ikakvog otpora opozicije – služi da bi ucenjivao susedne zemlje i pretio im. Oko takve politike dakle i dalje traje konsenzus između vlasti i opozicije. Iz tog ugla gledano, ima razloga pitati se – postoji li uopšte opozicija u Srbiji?”

(Peščanik, 24. jul 2018. godine)