Foto: Istinomer

Više smo svedoci postojanja nekadašnjeg sveta, nego što smo učesnici ovog

Dramski pisac Nebojša Romčević kaže da bi “mogao da potpiše” da više nećemo imati glumačke bardove kao što su to bili veliki glumci od pre dve-tri decenije.

„Vreme se dramatično, kopernikanski, promenilo. Svet koji je nestao, nestao je zauvek. Mi smo sada više svedoci da je taj svet postojao, nego što smo učesnici ovog novog sveta. I ovaj svet koji nastaje, čije dramatičnosti možda i nismo svesni,  u svakom segmentu je naličje jednog prethodnog vremena. Ovaj svet stvara ono što on promoviše kao nove vrednosti. Za moju generaciju to nisu vrednosti. Ali opet, čovek mora da se seti da su se njegovi roditelji verovatno mrštili na ’Led Cepelin’ i ono što smo mi slušali, jer su mislili da je kraj sveta blizu čim se ovo zove muzikom. Ali, mislim da su promene koje su zadesile nove generacije tako duboke i tektonske i da je praktično čitava generacija ’milenijalaca’ dezorijentisana, kao uostalom svi. Mi se oslanjamo na iskustvo koje nam ni u čemu ne pomaže, jer ne možemo da ga primenimo na ovaj svet, a deca koja dolaze ne mogu da shvate šta je bitno, a šta ne. Ne može niko da shvati, a mi se pozivamo na moral, drugarstvo i ono što su nas učili kao malene pionire i u šta verujemo. Ta deca su, kao umetnici, pre svega u potrazi za sadržajem. I taj sadržaj je problematičan. U šta danas verovati i iza čega stati?  Lako je stati iza floskula liberalnog kapitalizma ili populizma, ali zapravo kad se stavi na tas – to nema nikakvu specifičnu težinu. U toj beskrajnoj igri diskursa zapravo ništa nema težinu. I onda vi posežete, što je potez očajnika, za formom, a ne za sadržinom. (…) Glavni problem je odsustvo razvoja. Živi se samo u sadašnjem trenutku i već sutra je juče bilo prošle nedelje. Strahovito se pretiču ti diskursi, i u tom grdnom preticanju ne stižu ni da prošire svoje značenje. Oni se samo pojavljuju kao ti mimovi. U istom trenutku danas je aktuelno, sutra ironizirano, a prekosutra već zaboravljeno. Mladim ljudima je teško da kažu u šta veruju. Naravno, svakome je teško, ali mladim ljudima je teško da to kažu čak i sa zabludom. (…) Nećemo imati velike umetnike jer neće imati vremena da se razviju.“

(Radio Beograd, 4. 7. 2018. godine)