Svi Vučićevi ljudi moraju da ispuštaju zvuke silne zabrinutosti za njega

Novinar Teofil Pančić kaže da nije ništa novo da najbliži Vučićevi saradnici govore kako “strahuju za njegov život”.

“Mislim da se radi o vlastitom pozicioniranju na ideološko-geopolitičkoj mapi ‘arhipelaga Vučić’: svi njegovi ljudi moraju neprestano da ispuštaju zvuke silne zabrinutosti za njega, ali unutar te dogme imaju slobodu izbora varijacija: jedni će kukati jer mu o glavi radi zli, mrski i potuljeni Zapad uz pomoć domaćih slugu, drugi, daleko malobrojniji, opasnost po njega vide na istoku ili čak kod kuće, štaviše, među njegovim otvorenim ili ovlaš prikrivenim saradnicima, ali onim iz ‘suprotnog’ tabora. Kao da su mu saradnike birali dušmani, kao da sve to nije njegova politička posluga?! Nije zgorega čak i da se saradnici s vremena na vreme međusobno podžapaju (kao večiti cartoon neprijatelji Zorana i tzv. Đuka) i da iskažu otvorene političke razlike i drastično suprotstavljene projekcije, sve dok su složni u tome da je On taj koji na koncu o svemu presuđuje. Kako god okreneš, nije to mnogo više (niti išta pametnije) od dvorskih igara. Ono oko čega će i ‘istočnjaci’ i ‘zapadnjaci’, i ‘Sloveni’ i ‘Evropljani’, i ‘populisti’ i ‘neoliberali’ lako i bez oklevanja da se ujedine jeste da je ovakva Srbija najbolja i najpoželjnija od svih stvarnih i mogućih Srbija, i da je Njima na čelu s Njim suđeno da njome vladaju doveka, ili bar dok ne pozaboravljamo da je ikada postojalo vreme kada su kreature poput njih tavorile na sebi mnogo primerenijim mestima na margini civilizovanog društva. A svako ko ne misli tako, gledano iz pozicije Istočnog, Zapadnog ili Središnjeg Vučića, sigurno je neki Đilas ili Jeremić ili tako već neki čupavac iz kutije. I sigurno blokira puteve i muči trudnice, đubre jedno neopevano.”

(Vreme, 14. 6. 2018. godine)