Foto: FoNet, Nenad Ðorđević

Kad ministar Ružić priča o nehigijeni

Novinarka Tamara Skrozza, podsećajući na to kako su novinari tokom 2017. bili “omiljena meta kako najviših državnih funkcionera, tako i lokalnih naprednjačkih šerifa”, navela je da se “istaklo i jedno novo ime” – ministar Branko Ružić, koji je “zablistao nakon sastanka predstavnika Grupe za slobodu medija s premijerkom”.

“Iako je dogovor učesnika bio da se ne oglašavaju do zvaničnog saopštenja, Ružić je odmah prokomentarisao zahteve Grupe za gašenje pravno već ugašene agencije Tanjug. Kvaziduhovito, a u stilu upeglanih spin doktora vladajuće koalicije, potpuno menjajući kontekst i diskreditujući Grupu, Ružić je prokomentarisao: ‘Ti zahtevi su isti kao da se traži da se zatvori Koka-kola da bi se Pepsi radovao’. Sukob Gorana Vesića s novinarkom N1 Majom Nikolić školski je primer verbalnog nasilja nad novinarima. Umesto da posle toga zaćuti (i da je pristojan, od bruke više nikada javno ne progovori), Ružić je iskoristio i priliku da prokomentariše nastup Grupe za slobodu medija u Tirani, gde su njeni članovi pred predstavnicima EU upozorili na gušenje prava na slobodu govora: ‘Ja nikada neću kritikovati bilo kog novinara, ma iz kog udruženja ili medija da dolazi, ali pokušaj da se država Srbija na taj način predstavi u inostranstvu nije pitak. Čak nije ni higijenski’. Zahvaljujući višemesečnoj gužvi na medijskoj sceni, ova Ružićeva izjava prošla je skoro nezapaženo, iako bi na nekakvoj rang-listi najskandaloznijih verovatno zauzela visoko mesto. Jer, šta zapravo znači ‘nehigijenski’ i ‘nije pitko’? Da bi trebalo da se očisti? Ili ukloni? Ako je ministar na to mislio, a verovatno jeste – ta je izjava otvorena pretnja svima koji su bili u Tirani.”

(Cenzolovka, 16. 1. 2017. godine)