Foto: Istinomer

Sve vesti koje izazivaju uznemirenje vlasti su – lažne

Kreativna direktorka komercijalnih i društveno angažovanih kampanja Nadežda Milenković osvrnula se na reakcije vlasti na “pojavu širenja lažnih vesti”.

“U ovoj našoj slatkoj maloj izvrnutoj torti kojoj dno na vrhu stoji, vlast je zavapila da vlast učini nešto i spreči društvene mreže da lažnim vestima uznemiravaju vlast. Pa će vlast, na učestale apele najviših organa vlasti, doneti nove zakone kojima će širenje tih lažnih vesti biti onemogućeno, a bogami i strogo kažnjivo. Za one koji se ne razumeju u zakone ove zemlje, vlast je već izdala jasno uputstvo šta jeste, a šta nije lažna vest. Pod jedan, sve vesti se dele na lažne i – važne. Sve vesti koje izazivaju uznemirenje vlasti su po definiciji lažne. Sve vesti koje emituje sama vlast, ma koliko da su izmišljene, uznemirujuće ili nebitne su – važne. (…) Druga razlika između važnih i lažnih vesti je u tome što važne vesti emituju povlašćeni distributeri, dok lažne vesti emituju – svi ostali. Na primer, ako ovlašćeni da objave stave u svoje udarne vesti priče o tome da je zbog blokade puteva (nepostojeća) trudnica imala spontani pobačaj, da opozicija sprema krvave sukobe na ulicama i da treći svetski rat počinje u četvrtak – to nisu lažne vesti. Jer su uznemirile samo najširu javnost, ali ne i najužu vlast. Dok, nasuprot njima, objave po društvenim mrežama da goloruko građanstvo tu i tamo protestuje (a o čemu su povlašćeni distributeri vesti izveštavali skromno, u krugu porodice) moraju biti sankcionisane, a anonimni emiteri tih objava otkriveni i uhapšeni zbog uznemiravanja vlasti. Iako građanstvo nije emiter vesti, a mediji kojima je to osnovna delatnost – jesu. Ali će policija svejedno ulaziti u trag svim nepoznatim Radio Milevama, a neće se baviti poznatim (i policiji odranije poznatim) urednicima i vlasnicima visokobudžetnih i dalekosežnih medija. Jer vlasnike i urednike tih medija štiti, doduše nepisani – Zakon o zaštiti zbunjivača.”

(Peščanik, 18. 6. 2018. godine)