Foto: FoNet, Nenad Ðorđević

Vučiću Nobelova nagrada za mir ili Oskar za glumu?

Glavni urednik nedeljnika “Vreme” Dragoljub Žarković kaže da je prošle nedelje prisustvovao “šaljivoj raspravi o tome da li će Aleksandar Vučić dobiti Nobelovu nagradu za mir ako reši pitanje Kosova ili će dobiti Oskara za glumu”.

“Ljudi su se šalili, ali u tim šalama, kao i uvek, ima barem pola zbilje, a u ovoj i više od toga. Dobar deo Srbije veruje da je predsednik Srbije sav posvećen pravednom miru i da izgara za srpske interese, razapet između realnosti na terenu i onog kako bi on da realnost prilagodi najboljim srpskim interesima, dakle da je privrženik koji traga za nekakvim rešenjem koje će biti bolje od zamrzavanja konflikta, u čemu se, napokon, slažem sa njim. Drugi deo javnosti, manje primetan u medijima, čvrsto veruje da je sve to vrhunsko glumatanje ‘jer on zna na šta je pristao prihvatajući Briselski sporazum’ i da samo čeka trenutak kada će da izađe s unapred napravljenim planom, a da izjave tipa ‘ne jedem, ne spavam, u grču popijem tek jednu čašicu dunje umesto da slavim kao čovek…’ (tokom poslednje posete Berlinu) imaju tek jednu svrhu, da dokažu kako je skrhan, kako mu je teško, kako breme nosi sam. To dugoročno nije dobra strategija, ali kod dela glasača verovatno ostavlja dobar utisak i Vučić voljno učestvuje u predstavi za koju je sam napisao scenario, režirao komad i prihvatio se glavne uloge. To je najpre monodrama u kojoj se neki drugi akteri pojavljuju na sceni samo kad treba da unesu tacnu s čašom vode, ali Vučiću niko nije kriv što se okružio nekompetentnim saradnicima koji su u stanju samo da papagajski ponavljaju ono što Vučić govori, možda i od straha zbog atmosfere koja vlada na dvoru. Hvale ga partneri iz inostranstva zbog poziva na javni, takozvani unutrašnji dijalog o Kosovu, ali mislim da je dobrano zakasnio sa tom inicijativom. Nije čudo što u tom poslu nema nekog entuzijazma, jer je prethodno, od kad je stupio na vlast, pre šest godina, istina, u različitim derivatima, onemogućio bilo kakav suvisli dijalog u društvu, ne samo o Kosovu, pa mi ostaje da se čudim, svaki dan sve više, premijerki Ani Brnabić koja uporno ne razume primedbe evropskih zvaničnika na stanje medijskih sloboda u Srbiji.”

(Vreme, 19. 4. 2018. godine)