Foto: FoNet, Nenad Ðorđević

Fontana je odraz zatucanosti i mentaliteta nezavršenih fakulteta

Arhitektkinja Maja Lalić  izrazila je svoje mišljenje o vodoskoku na Slaviji.

“Ona je očigledno trebalo da bude samodovoljni ukras trga, a u našoj struci ’ukrašavanje’ je često odraz odsustva suštine samog projekta. Kad izostanu pravi ulazni podaci, ciljevi i i sadržaji, drugim rečima – kad ne znate šta tačno radite, poslednja iskustva nas uče da onda često osvane betonski pločnik ili fontana upitnog oblikovanja. (…) Doživljavam veliku dozu neprijatnosti kada prolazim pored nove fontane. Ona je dokaz da, uprkos kosmopolitskom duhu Beograda i kredibilitetu struke, donosioci odluka o sudbini grada nameću kompleks zatucanih sredina, mentalitet nezavršenih fakulteta, primat političke podobnosti nad stručnošću.(…) Fontana je aterirala na jedan od prominentnijih javnih gradskih prostora sa audio-vizuelnom opremom primerenom scenografijama televizija čija imena pristojni ljudi odavno ne pominju, kao da trovanje medijskog prostora nije dovoljno, pa i u javnom prostoru moramo da se susrećemo sa ekstenzijom šunda.“

(Nedeljnik, 15. 6. 2017. godine)